Marko čita ljubavne pjesme koje je napisao za Ivanu. Izražava svoje osjećaje pjesmom. Žudi za njom, voli ju. Pjesmom čak izražava kako je žalostan zbog njezinog dugog nestanka. |
|
 | Moja je duša dugo čekala, očekujući samo jednu toplu riječ koja podsjeća na sve naše lijepe trenutke... |  |
|
 | Jako lijepo od tebe, toliko sam te dugo čekala da se ponovno vidimo... |  |
|
|
|
|
|
 | Jaoh meni, što mi je činiti? Da idem kćeri dati miraz? To me boli! A da je ne dam? Kako će mi ime ostati? A što mi treba ime ako nemam zlata? O, zlato moje, radosti moja, nevoljo moja, sve si mi ti, zlato moje! |  |
|
|
|
|
|
|